Za više od osam miliona ovisnika o heroinu u cijelom svijetu, prestati sa uzimanjem droge, izliječiti se, nije nimalo lako. Napredak u medicini je svakako olakšao bolan i neizvjestan proces izliječenja od te vrste ovisnosti. Ipak, kako kažu eksperti, osamdeset posto ovisnika će, nakon što se prvi put, na duže ili kraće vrijeme prestanu drogirati, pokleknuti pred iskušenjem. Među onih dvadesetak posto koji se uspijevaju oduprijeti  zlu... poroku... bolesti... je i jedna djevojka, sada i majka, iz Baltimora, grada u kojem je u SAD, u odnosu na broj stanovnika, najviše onih koji uživaju heroin.

Casey Melville

Riječ je o 27-godišnjoj Casey Melville koja sada prvi puta uživa u radostima materinstva.

«Da mi je dan još za osam sati duži, svašta bih još stigla uraditi…..» kaže Casey, liječena i izliječena ovisnica od drogi. Heroin je prvi put uzela kada joj je bilo 14 godina. Nakon što je sa 19 godina dotakla dno života, «skinula» se sa droge i uspjela ostati «čista» osam godina.

«Da li ću danas, sutra ponovo uzeti drogu? Ne. Ako i danas nastavim raditi ono što sam radila i jučer dobre su mi šanse da i još jedan dan ostanem «čista.» Doduše, nikada ne znam kada će se opsesija i impulsivnost prikrasti, ali vjerujem da ću biti dovoljno jaka.»

Casey Melville je odrasla u ruralnoj sredini nedaleko od Baltimora. Majka joj je bila alkoholičarka i odnos s njom je uvijek bio problematičan. Oca nikada nije ni bilo kod kuće. Odgojili su je baka i deda.

«Ne želim reći da je moja porodična situacija bila loša. Bila sam bila zbrinuta kod bake i dede. Oni su mi usadili određene moralne vrijednosti... pružali su mi ono što mi bilo potrebno.»

Godine uzimanja heroina uzrokovale su probleme u školi i na poslu. Kada je količina heroina potrebnog za zadovolji njenu ovisnost dostigla cijenu za koju nije bilo lako namaći novac, počela je za heroin davati tijelo.

"Došla sam u takvu situaciju zato što nisam imala, niti sam mogla da zaradim ili ukradem, dovoljno novaca za heroin.»

Casey je danas medicinska sestra i radi u službi za ovisnike od droge.

Rado se sjeća i govori o jednoj novoj godini kada je za uvijek promijenila način života. Majka ju je zamolila da je odveze na seansu grupe za podršku liječenim alkoholičarima.

«Program grupe «Anonimni alkoholičari» je program od dvanaest koraka u kojem učestvuju alkoholičari koji se dođu liječiti anonimno i dobrovoljno.»

Prvi od dvaneaest koraka je sam sebi priznati ovisnost i priznati da je pomoć potrebna. Nakon toga, ovisnici rade svako sa svojim sponzorom koji im pomaže da prebrode krize i teške dane. Program je originalno zamišljen za liječenje od alkoholizma, ali se sada primjenjuje i na ovisnike drugih vrsta.

«Jednostavno se nešto probudilo u meni tokom te seanse na koju sam odvela majku.... Ostala sam tamo do kraja i .... tada mi je bilo jasno da je i meni potrebna pomoć.»

Casey je majci priznala da uživa heroin. Majka je to prenijela prijateljici Cathy Baker, inače savjetnici za ovisnike. 

Cathy Baker

Gospođa Baker je brzo i odlučno reagirala:

«Već pri prvom susretu sa Casey, odvela sam je u kupatilo i zatražila da mi da to što je imala. Naravno, radilo se o heroinu. Ona mi je dala nešto malo i to smo bacile u WC šolju.... Ja sam znala da to nije sve i nastavila sam sa pritiskom. Casey je mi je na kraju predala svu količinu heroina koju imala prikrivenu kod sebe.... Rekla sam joj i da mora na liječenje.»

Dva dana kasnije Cesey Melville je počela sa tridesetodnevnom bolničkim lijčenjem... i od tada više nikada nije uzela ni drogu ni alkohol. Imala je brojne krize i bilo joj je teško, uključujući i nedavni razvod, ali je ipak, kako kaže, uspjela izdržati.

«Izliječenje od droge mi je dalo sve što sada imam u životu... ne samo materijalne stvari.... nego unutarnji mir, duhovnost, osjećaj zadovoljstva i mira...» - kaže na kraju susreta sa reporterom Glasa Amerike, sretna Casey Melville.