Obiteljske farme u Americi su u krizi: u proteklih dvadeset godina ‘propalo’ je tisuće i tisuće takvih malih gospodarstava. Neki znanstvenici kažu da do toga dolazi zato što vlada i poljoprivredna industrija favoriziraju korporacijski način proizvodnje hrane. Zbog toga su neki farmeri odlučili isprobati drugačiji način upravljanja svojim gospodarstvima. Za to je ponekad potrebno malo dosjetljivosti.

Steve i Karen Getz imaju mliječnu farmu u saveznoj državi Vermont. Otvoreni su prema novim idejama i tehnologijama. Ne samo da njihove krave pasu na otvorenim pašnjacima – što je rijetko u ovoj branši – krave na sojevrstan način i igraju ulogu u donošenju odluka na farmi. Naime, Steve i Karen Getz su uvjereni da njihove krave imaju neke vrlo dobre ideje. Sve je počelo jednog vrućeg ljetnog dana prije par godina. Nakon što bi ujutro pomuzli krave, Getzovi su ustanovili da one ne žele ići na pašnjak. Umjesto toga, stajale bi ispred vrata koja su vodila u veliko, krovom pokriveno skrovište, kojeg su Steve i Karen izgradili da ih zaštite od jakog vjetra. Nije im bilo jasno zašto krave tu žele biti po ljeti, no - dali su im šansu:

"Otvorili smo im vrata, da vidimo što će se dogoditi. Spavale su u tom zatvorenom prostoru na usijanim temperaturama. A popodne, kad bi se malo rashladilo, izašle bi van i pasle cijelu noć."

Steve Getz kaže da zbog toga krave nisu davale ništa manje mlijeka. Sve to, kaže, ima smisla, no čudno mu je da nikada o tome nisu čitali u nekom stručnom časopisu. Nakon ovog pokusa, Steve i Karen su htjeli vidjeti imaju li njihove krave još kakvih dobrih ideja. Uskoro su opet nešto naučili.  Karen kaže da su ona i njen muž bili uvjereni da se njihove krave moraju oteliti u prostoru odvojenom od stada. Stoga su jedan ugao skloništa ogradili. No, uskoro su vidjeli da se to njihovim kravama nije svidjelo – željele su biti okružene drugim kravama. Tako su im, kaže Karen, i tu želju ispunili:

"Ona će se otići oteliti malo po strani, u jednom uglu, i osjećat će se ugodno jer može jesti zajedno s ostalima, i hraniti svoje tele među njima. To je oslobađa od stresa. Zato mi svoje krave jednostavno pustimo da same odlučuju, da rade što hoće."

Upravo bi takva kreativnost mogla pomoći povratku malih farmi u ruralne dijelove Amerike. Tako misli i agronom Martha Pickard,  stručnjak za životinjsku ispašu. Kaže da je mnogim američkim farmerima poznat samo industrijski model vođenja gospodarstva kojeg koriste velike farme. Stoga kad vide kako obitelji poput Getzovih šalju svoje krave na ispašu - pri čemu uštede puno novca na hrani - i daju kravama da same odlučuju, to im daje brojne opcije:

"Promijeniti način upravljanja farmom je ogromna stvar. To je kao kad se ujutro probudite na novom poslu. Za to trebate biti određeni tip osobe, netko tko razmišlja na originalan način. To nije lako, jer ste u tome sami."

Darrell Emmick iz Službe za očuvanje prirodnih resursa kaže da na tom polju vidi napredak. Iako je malih mljekara sve manje, Emmick kaže da su farme koje su uvele ispašu opstale. To mu, kaže, daje nadu. Ljudi kao što su Martha Pickard i Darrell Emmick farmerima tumače da stoljetna znanja o poljodjelstvu - koje je potisnula industrija – mogu biti od pomoći. Žele da uče jedni od drugih i sačuvaju tradiciju obiteljskih gospodarstava.