Otvaranje Olimpijade u Pekingu

Svečanost otvaranja olimpijskih igara ostat će upamćena, kao i dizajn olimpijskog stadiona, a žitelji Pekinga i brojni turisti imat će na raspolaganju i novu podzemnu željeznicu. No, cijena je za kinesku vladu bila vrlo visoka, jer se procjenjuje da je u organizaciju igara utrošeno 45 milijardi dolara.  Čelnik Ujedinjenih naroda u Kini, Halid Malik, kaže da je biti domaćin olimpijskih igara veliko postignuće za čelnike zemalja u razvoju, poput Kine: «Morali su se usredotočiti na velike stvari. Kompletna insfrastrktura Pekinga je popravljena, od autobuskih linija do podzemne željeznice i sve to trajno ostaje kao olimpijsko naslijeđe  za budućnost.»

Shi Jin Hong, direktor američkih studija na Narodnom sveučilištu u Pekingu, kaže da će jedno od naslijeđa biti drakonske mjere protiv zagađivanja zraka koje su donijele čišće nebo i  najbolju kvalitetu zraka u posljednjih 10 godina: «Najveće naslijeđe  biti to što su svi u Kini, od vlade do stanovnika, postali svjesni  važnosti zaštite okoliša i boljeg prijevoza«.

Za druge su, pak, ostala neispunjene nade da će se kinesko društvo otvoriti. Stranim novinarima je bilo dopušteno više sloboda u javljanju, ali restrikcije su i dalje postojale. Tako su neki Internet sustavi bili blokirani, unatoč obećanju kineskih vlasti da će omogućiti potpuni i slobodni pristup. Vlada je je, tijekom Olimpijada, odredila područje na kojem su dopušteni prosvjedi, ali niti jedan od 77 zahtijeva za održavanje prosvjeda nije bio odobren, a neki od onih koji su zatražili dozvolu bili su zatvarani. Aktivisti skupina za zaštitu ljudskih prava kažu da je u vrijeme igara, zapravo, represija protiv političkih disidenata, nekih etničkih skupina i vjerskih organizacija - bila pojačana. Vlasti su, isto tako, pripremajući se za igre, srušile neke kuće te su protjerale strane radnike, prosjake i beskućnike iz Pekinga. 

Pisac knjige o olimpijadama, David Wallechensky, kaže da on nije niklada ni očekivao da će olimpijske igre izmijeniti Kinu:«To je jednostranačka komunistička diktatura kojoj nije potrebna nikakva ekonomska pomoć. Njima nije potrebno nikakvo razmetanje i ne trebaju se prema svijetu gospodarski otvoriti. Zato ja nikada nisam ni prihvatio argument da će olimpijske igre biti kao neka vrsta ulaska Kine u svjetski društveni život.»

Wallchensky kaže da je kineska vlada iskoristila olimpijske igre za promidžbu svoje snage i prestiža. No, predstavnik Ujedinjenih naroda u Kini, Halid Malik, tvrdi da će Olimpijada ostaviti traga:«Najveće naslijeđe bit će smanjenje siromaštva , poboljšanje životnih uvjeta, jer us Kinezi sada u prilici birati gdje će živjeti i gdje će raditi…Mislim da olimpisjke igre vode ka boljoj budućnosti.»

Jaime Metzl, iz američko-azijske udruge kaže da će proći godine prije negoli se shvate puni učinci olimpijskih igara u Pekingu:«Kina neće biti ista nakon Olimpijade i nemoguće je razumjeti što će značiti za Kineze sva ta zlatna odličja, osobito nakon što su 150 godina imali osjećaj ponižavanja, pa čak i inferniornosti.»

Stručnjaci, opet, smatraju da će Kina ubuduće pokazivati više samouvjerenosti na svjetskoj sceni, bilo u sportu, trgovini ili  međunarodnoj politici.